Darovi sestre Paule
Gdje su i što rade: s. Paula ŠarićUskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas predstavljam jednu časnu sestru i travaricu... Časna sestra Paula Šarić najstarija je, barem koliko je autoru ovih redaka poznato, uskopaljska časna sestra: rođena je 1924. godine. Daleke 1946. godine, odmah iza drugoga svjetskoga rata, u kojemu su joj čak četiri brata ubili partizani, položila je zavjete i postala članica Družbe sestara "Služavki maloga Isusa", koju je utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Veoma kratko vrijeme nakon polaganja zavjeta boravila je u Sarajevu, gdje je zajedno sa ostalim sestrama brinula o napuštenima i nemoćnima. No, uskoro komunističke vlasti oduzele su svu imovinu Družbi Služavki malog Isusa, pa je s Paula bila prisiljena doći u rodno Podgrađe, gdje joj, nedugo nakon dolaska, predstavnici komunističke vlasti naređuju da u roku od tri dana ima naći posao i zaposliti se, u protivnom će ju, zaprijetili su, oni zaposliti prema svom nahođenju. S. Paula zaposlila se u svom mjestu, vodeći knjigovodstvo zemljoradničke zadruge. Taj posao radila je pune tri godine, a onda ju je vrhovna poglavarica Služavki maloga Isusa pozvala u Zagreb, gdje su se sestre, unatoč pritisku komunističkih vlasti da ih onemoguće u tome, ipak uspjele izboriti za slobodu obavljanja svoga poslanja, a to je uvijek bilo pomagati nemoćnima i ostavljenima. Nakon Zagreba, neko vrijeme boravi i u Vinkovcima, a onda, 1956. godine poglavarice ju šalju u Belgiju, gdje se širi djelovanje Služavki maloga Isusa. S. Paula u Belgiji radi dugi niz godina u bolnici kao medicinska sestra, a potom i vodi neke medicinske ustanove. 1970. godine vraća se u domovinu, budući da biva izabrana na dužnost vrhovne poglavarice Družbe sestara Služavki maloga Isusa, nakon čega se ponovo vraća u Belgiju u kojoj ostaje sve do 1997. godine. Te godine dolazi u Kuću navještenja u Gromiljaku, gdje veoma brzo privlači pozornost puka cijele lepeničke doline, a i šire, budući da, pored svoje blagosti i lijepe riječi koju nalazi uvijek i za svakoga, ljudima pruža veliku pomoć u liječenju travama. Interes za trave, kako sama kaže, vjerojatno je naslijedila od svoga oca Ilije (Ilke), koji se također u svoje vrijeme bavio ljekovitim biljem. Taj interes oplemenjen godinama strpljivo prikupljanim znanjima o ljekovitom bilju, te otvorenošću za sve koji pomoć trebaju, odavno je već kod ove Uskopljanke prerastao u pravi dar. Dar, kojeg s. Paula i danas nesebično dijeli dalje. |
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |